Predstavljamo NVO ECOPATRIOTIZAM: Ženski ekološki pokret koji podsjeća da priroda ne može da čeka

U okviru programa Mreža resursnih centara Crne Gore, koji je usmjeren na jačanje kapaciteta, vidljivosti i međusobnog povezivanja organizacija civilnog društva, predstavljamo NVO ECOPATRIOTIZAM — prvi ženski ekološki pokret u Crnoj Gori, nastao iz neposrednog iskustva, građanske odgovornosti i potrebe da se na probleme u zajednici odgovori konkretnom akcijom.

Priča o ekopatriotizmu počela je spontano, u vrijeme pandemije COVID-19, kada su ograničenja kretanja mnoge ljude vratila osnovnim navikama — šetnji, boravku u prirodi i pažljivijem posmatranju prostora koji nas okružuje. Upravo tokom šetnji kroz park-šumu Trebjesa, članice ove inicijative uočile su velike količine otpada i odlučile da ne ostanu samo posmatračice problema. Od prvih akcija sakupljanja otpada u Nikšiću, njihovo djelovanje proširilo se na cijelu Crnu Goru, prerastajući u prepoznatljiv pokret koji spaja ekologiju, građanski aktivizam, žensku solidarnost i odgovornost prema zajednici.

Za NVO Ecopatriotizam, patriotizam nije samo emocija, simbol ili riječ koja se često koristi bez stvarnog sadržaja, patriotizam u praksi znači poznavati svoja prava, ali i svoje obaveze. To znači razumjeti da je pravo na zdravu životnu sredinu jedno od temeljnih prava, ali i da njegova zaštita zahtijeva svakodnevnu odgovornost građana/ki, institucija i donosilaca odluka. U tom smislu, ekopatriotizam je djelovanje zasnovano na etici, prirodnim zakonima i uvjerenju da se zajednica voli tako što se čuva prostor u kojem živimo.

Kroz akcije čišćenja, protestne performanse, edukativne kampanje, publikacije zasnovane na istraživanjima i naučnim podacima, kao i kroz širenje svijesti o ekofeminističkim pitanjima, ova organizacija pokazuje da su i mali i veliki koraci važni. Nekada je promjena akcija pojedinca, nekada grupa od desetak građana, a nekada okupljanje stotina ljudi oko zajedničkog cilja. Ono što ih povezuje jeste svijest da nijesmo samo posmatrači problema, već možemo biti dio rješenja.

Kroz promociju organizacija poput NVO ECOPATRIOTIZAM, Aktivna zona, kao resursni centar za centralnu regiju, želi da doprinese većoj vidljivosti lokalnih inicijativa koje svojim radom pokreću zajednicu, ukazuju na važne društvene probleme i podsjećaju da zaštita prirode nije izdvojena tema, već pitanje zdravlja, dostojanstva, odgovornosti i budućnosti svih nas.

U nastavku pročitajte o čemu smo razgovarali sa jednom od osnivačica organizacije, Ivanom Čogurić Rašović:

 – – – – – –

Možete li ukratko predstaviti NVO ECOPATRIOTIZAM — kako je nastala ideja o prvom ženskom ekološkom pokretu u Crnoj Gori i koja je vaša osnovna misija?

Spontano, sasvim spontano u COVID atmosferi kada smo imali brojna ograničenja po pitanju kretanja, u momentu kada je samo šetnja bila dozvoljena. Tako smo i počele da kupimo otpad, kada smo uočile velike količine istog po park šumi Trebjesa. Kasnije smo akcije proširile po cijeloj teritoriji Nikšića, a onda i po Crnoj Gori generalno. Misija je jednostavna – doprijeti do pojedinca i osvijestiti ga da svaki potez utiče na njegov život, život njegove porodice i cjelokupne zajednice. Da jedna plastična boca u prirodi je plastična boca svih nas. Tu bocu, naravno, treba pomnožiti sa “milion miliona” drugih boca i sa svim vrstama otpada koje dijele prostor sa nama.

U vašem radu ekologija se povezuje sa građanskom odgovornošću, patriotizmom i ženskim aktivizmom. Šta za vas znači ekopatriotizam u praksi?

To u praksi znači, poznavati svoja prava ali i svoje obaveze. Patriotizam nije samo puka ljubav prema zastavi, tom čojstvu, tom junaštvu koje je (nažalost) izlizano poput tipki na tastaturi, koje koristimo da se borimo za svoja ljudska prava kucajući komentare. 

Ustavno pravo je i pravo na zdravu životnu sredinu. Upravo tu treba da počiva patriotizam u svima nama, u činjenici da kao ljudi moramo i trebamo da čuvamo prirodu koja nas održava u životu. Iz navedenog proizilaze i naše obaveze, koje tako lako zanemarujemo jer nam može biti i niko ne radi ništa da nas zaustavi u tome. U takovoj atmosferi, đe je voljni momenat pojedinca ili zajednice u slobodnom zamahu, stiče se utisak da oni koji treba da nas zaustave u tome, donosioci odluka – nijesu tu da riješe problem, već  da su tu da ga naprave, prodube, izbetoniraju za slobodan pad. Ekopatriotizam u praksi nije ništa drugo do ostvarivanja svojih prava i obaveza na osnovu zakona prirode i etičkih zakona. 

Prepoznate ste po konkretnim akcijama čišćenja, ukazivanju na problem otpada i neodgovornog odnosa prema prirodi. Koje akcije ili rezultate biste posebno izdvojile kao najvažnije do sada?

Vjerujemo da je svaka naša intervencija, ma koliko bila mala ili srednja poput akcije sakupljanja otpada od strane pojedinca, 10-15 građana, ili poput onih velikih u kojima su učestvovale mase od 100, 200 ili 300 svijest ljudi izdvaja se kao važna. Imati svijest da ste dio tima koji je dio rješenja, a ne problema, je ono što čini promjenu – „obrće igricu“. 

Građanski doprinos je važan, pojedinačni doprinos je važan. Mali koraci, veliki koraci, protestni performansi, edukativne kampanje, publikacije bazirane na israživanjima i naučnim podacima, građenje zajednice, širenje svijesti o ekofeminističkim problemima, ekološkim uzrocima i posjedicama koji utiču na sve nas…  Sve je važno, jer nikad ne znate kada ćemo ga klasifikovati kao „problem solver“. Vjerovatno kada se najmanje nadamo, jedna od ovih metoda uspije.

Kako motivišete građane/ke, posebno žene i mlade, da se uključe u zaštitu životne sredine i da od pasivne zabrinutosti pređu ka konkretnom djelovanju?

Činjenica je da smo svi kao građani/ke previše zauzeti kapitalističkim načinom života i da nemamo dovoljno vremena da se konkretno uključmo u zaštitu životne sredine. Kapitalizam je akvarijum u kojem smo svi zajedno, dok glavne ajkule koje najviše profitiraju od samog kapitalizma, plutaju na posebnom nivou problema. Međutim, to ne znači da i oni nijesu u problemu. Jesu, samo imaju više novca za “bogovski život”. I njihov vazduh je zagađen, i njova vodoizvorišta su ugrožena. Klimatske promjene pogađaju i njih, samo je njihov račun u banci jači. Uprkos snazi tog računa, ne koriste da ga riješe problem.

Način na koji motivišemo građane da se uključe u „problem solver state of mind“ leži u činjenici na dnevnom doprinosu, promjeni na ličom, kućnom nivou: ne koristiti plastiku već održive varijante, ne odlagati otpad nepropisno, reciklirati ukoliko ste u mogućnosti, kompostirati ništa manje. Živjeti  u skladu sa prirodom, u dosluhu sa njom. Dati prirodi dobro da nam dobro vrati, a onda napraviti iskorak i taj način života promovisati među svojim komšijama, u svojoj zajednici. Ne čekati da država uradi nešto za nas, već zahtijevati od države da radi ono za šta je plaćena, i jasno joj staviti do znanja da nju, državu, ne čine donosioci odluka već građani koji su im ustupili fotelje, koje u svakom momentu mogu da izvuku ukoliko se ne igra po pravilima za javno dobro.

Koji su vaši planovi za naredni period i koju poruku biste poslale javnosti, institucijama i potencijalnim partnerima kada je riječ o zaštiti prirode i odgovornijem odnosu prema zajednici?

Prvobitni plan je ne odustati, energiju sačuvati i rasporediti je pravilno, izbjeci „burnout“. Razvijati ideje za suočavanje sa izazovima… to je naš konstantni plan iz kojeg uvijek proizađe određena akcija. Kada je riječ o poruci koju bismo poslale, vjerujemo da je svaki odgovor na postavljeno pitanje bio poučan. Ukoliko poruka nije bila jasna, tu smo za sva pitanja i nedoumice. 🙂 

* Ovaj tekst je nastao u okviru programa  ,,Mreža resursnih centara u Crnoj Gori” , koji, zajednički, realizuju Centar za razvoj nevladinih organizacija (nacionalni resursni centar), NVO Bjelopoljski demokratski centar, NVO Aktivna zona i NVO Novi Horizont (regionalni resursni centri za sjevernu, centralnu i južnu regiju), kao i lokalne kancelarije NVO Bonum, NVO Nada i NVO Natura. Projekat je finansijski podržalo Ministarstvo regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa nevladinim organizacijama.

*Za sadržaj ovog teksta je, isključivo, odgovoran autor, te njegova sadržina, nužno, ne izražava stavove Ministarstva regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa nevladinim organizacijama.